MODERNA GALERIJA VALJEVO: LJUBA(V) ZA DECU

I veliki slikar Ljuba Popović nekada je bio dete! Ovo saznanje i igre koje ih čekaju među slikama velikog formata, pretvara Modernu galeriju Valjevo u omiljenu igraonicu najmlađih posetilaca. Njoj se rado i često vraćaju a svaki novi dolazak kustosi mudro iskoriste da dodaju i lekciju o umetnosti.

Moderna galerija Valjevo

Na inicijativu slikara Ljube Popovića, Moderna galerija Valjevo osnovana je 1985. godine. Smeštena je u srcu grada, u neposrednoj blizini Valjevske gimnazije i Narodnog muzeja Valjevo. Po rečima kustoskinje Marije Đurić, u svetu kulture i umetnosti posebna je po tome što veoma uspešno realizuje izložbe najpoznatijim slikarima umetnosti fantastike sa prostora nekadašnje Jugoslavije, počev od umetnika slikarske grupe Mediala do mlađih generacija.

Deca – publika koja je važna

Prvi program za decu u ovom prostoru održan je 2017. godine u okviru manifestacije Valjevsko kulturno leto. Reakcije učesnika radionice ‚‚Traganje za slikom‘‘ ohrabrili su kustose da jedan segment svog rada posvete najmlađima. U saradnji sa školama i predškolskim ustanovama, galeriju organizovano posećuju grupe dece. Porodične posete nisu česte ali im se kustosi veoma raduju.

Program prilagođen svim uzrastima, sa posebnom pažnjom na sadržajima za decu, organizovan je u okviru manifestacije ‚‚Muzeji za 10‘‘ u maju ove godine. U nacionalnoj nedelji muzeja, blizu tri stotine valjevske dece posetilo je Modernu galeriju.

‚‚Muzeji za 10‘‘ u Valjevu: Igra simbolima i bojama

Dok najmlađima objašnjava značenje triptiha koji zauzima centralno mesto na stalnoj postavci, Marija Đurić to čini sa velikim uživanjem. Verovatno mnogi neće zapamtiti antropologa Frejzera ni njegovu knjigu ‚‚Zlatna grana‘‘ ali Marijino objašnjenje da se svi ljudi na svetu slažu samo oko jedne stvari a to je mesto u telu gde stanuje duša urezalo nam se svima u pamćenje. Na pomen velike slike, devojčice koje su ovo vođenje pažljivo pratile, stavljaju ruke na sopstvene grudi i potvrđuju da je duša – TU. ‚‚I u Valjevu, na Ljubinoj slici‘‘, dodaje starija.

Kolorit po kome deca pamte i prepoznaju slike Ljube Popovića, obojio je i zadatke: mali posetioci dobijaju odštampane delove slika koje treba da pronađu na zidu. Dok prate boje i svako traži svoj ljubičasti, plavi ili zeleni komadić umetnosti, ova igra počinje da liči na takmičenje. Momente tišine, jer niko ne diše, prekida samo kustoskinja koja pojašnjava još neke detalje, tek toliko da ih zainteresuje a ne optereti.

SPOMEN ATELJE: U prizemlju duša, na spratu LJUBA(V)

Iz prostorije u kojoj je stalna postavka, stepenište vodi do spomen-ateljea Ljube Popovića. Deo bogate biblioteke u vitrinama, slike, stripovi, slikarski pribor i jakna prebačena preko stolice odaju utisak da je Ljuba u blizini.

Pažljivo i znatiželjno, deca razgledaju lične predmete slikara. Mnogi se obraduju kad vide paletu jer kolorit sasušenih boja već prepoznaju, a ne kriju iznenađenje kad uoče igračke stare mnogo decenija. Marija nam kaže da spoznaja da je i Ljuba nekad bio dete gotovo uvek izazove reakcije kod najmlađih pa je kustosi, mudro, koriste kao uvod u kreativne aktivnosti.

Igra memorije u Ljubinom pariskom ateljeu sjajna je rekapitulacija posete Moderne galerije. Dok se utrkuju ko će pre da nađe dva ista motiva iz opusa slikara kog su već zavolele, otima se poneki vrisak radosti kao da su kod kuće. A kad ste kod svoje kuće, srce je na mestu. Kao i duša. Znate i sami gde.